Uvod
Koliko je važna atraktivna i prepoznativlja domena možete i sami vidjeti svakodnevno surfajući internetom. Recimo, za jednu hrvatsku firmu možda najatraktivnija je .hr domena, primjerice www.imetvrtke.hr, no atraktivne su također i www.imetvrtke.com ili www.imetvrtke.org. Dakako, nije teško primjetiti da je ovakva domena izgleda puno ozbiljnije od raznih besplatnih domena koje se nude na internetu kao što su primjerice imemojetvrtke.imenekogbesplatnoghostingprovidera.com. Nije teško primjetiti u kojem slučaju ćete ostaviti dojam ozbiljnijeg poduzetnika.
Web domena je Vaše vlasništvo, vi ste slobodni da učinite s njom što god vas je volja. Možete je iskoristiti za stranicu vaše firme, vašu osobnu stranicu, možete učiniti čak da vas direktno vodi na Vaš Facebook profil, a ako nemate ideje što učiniti sa atraktivnom domenom uvijek je možete "parkirati" i jednostavno zarađivati na temelju reklama koje će iskakati na njoj.
No, o čemu se tu zapravo radi?
Domain-name system (DNS) omogućava korisnicima da pristupe web stranicama i ostalim resursima pomoću lakše pamtljivih imena domena (kao što su "log.hr", "google.com", itd.) umjesto numeričkih IP adresa (kao što je "174.120.142.128") koje su dodjeljenje na svako računalo spojeno na Internet. Svaki naziv domene sastoji se od niza znakova (tzv. "labels") odvojenih točkom. Najdesniji "label" u imenu domene naziva se "top-level domain" (TLD).
DNS oblikuje nešto poput hijerarhijskih stabala. Svaki TLD uključuje mnoge domene drugog stupnja (poput "log" u "log.hr"); svaka domena drugog stupnja može imati više domena trećeg stupnja ("www" u "www.log.hr"), itd.
Odgovornost za upravljanje svakim TLD-om (uključujući održavanje registra domena drugog stupnja unutar TLD-a) je dodjeljena određenoj organizaciji. Te organizacije nazivaju se "registrar operatori" ili "sponzori". Za .hr domene to je CARnet.
Postoji nekoliko vrsta TLD-a unutar DNS-a:
- TLD-ovi sa dva slova (kao što su .hr, .me, .si i .jp) osnovani su za više od 250 zemalja i vanjskih teritorija i nazivaju se "country-code" TLD-ovi ili "ccTLDs". Oni su povjereni određenim ustanovama koji djeluju u skladu sa uvjetima koji su prilagođeni da bi najbolje zadovoljili ekonomske, kulturne, jezične i pravne okolnosti zemlje ili teritorija kojeg uključuju.
- Većina TLD-ova sa tri ili više znakova nazivaju se "generički" TLD-ovi ili "gTLDs". Oni se mogu podijeliti u dvije vrste, "sponzorirani" TLD-ovi (sTLDs) i "nesponzorirani" TLD-ovi (uTLDs), koji su opisani u nastavku.
- Osim "generičkih" TLD-ova i "country-code" TLD-ova, postoji i poseban TLD, .arpa, koji služi u svrhu tehničke infrastrukture. ICANN upravlja .arpa TLD-om u suradnji s Internet tehničkom zajednicom pod vodstvom Odbora za arhitekturu Interneta.
Generički TLD-ovi
1980. nastalo je sedam "generičkih" TLD-ova (.com, .edu, .gov, .int, .mil, .net i .org). Bez ograničenja mogle su se registrirati domene u bilo kojem od sljedećih: .com, .net i .org; ostalih četiri imaju ograničene svrhe.
U godinama nakon stvaranja izvornih "generičkih" TLD-ova, došlo je do raznih rasprava vezanih za dodatne "generičke" TLD-ove, što je dovelo do izbora novih sedam TLD-ova u studenom 2000. Oni su predstavljeni 2001. i 2002. godine. Četiri nova TLD-ova (.biz, .info, .name i .pro) su nesponzorirani. Ostalih tri (.aero, .coop i .museum) su sponzorirani. U 2003. ICANN je pokrenuo proces koji je rezultirao uvođenjem 6 novih TLD-ova (.asia, .cat, .jobs, .mobi, .tel i .travel) koji su sponzorirani.
Općenito govoreći, nesponzorirani TLD-ovi djeluju pod uvjetima utvrđenim globalnom Internet zajednicom kroz procese ICANN-a dok sponzorirani TLD-ovi su specijalizirani TLD-ovi koji imaju sponzora koji predstavlja užu zajednicu koja koristi te TLD-ove. Sponzor tako provodi uvjete i odgovara za svoje TLD-ove.
Sponzor je organizacija kojoj je dodjeljeno upravljanje posebnim TLD-ovima. Sponzorirani TLD ima povelju koja definira svrhu zašto TLD nastao i čemu će služiti.
